Mladi > Život mladih

Na raskrscu...

(1/3) > >>

Marina Kovacev:
Od rodjenja smo uljuljkani u becejski zivot... jednolican, ali bezbedan. I onda dodje kraj srednje skole i, u vecini slucajeva, vreme da se odvaja od porodice i postane veliki - ode na fakultet...
kako ste vi doziveli svoju prekretnicu, svoju samostalnost i odgovornost koja vam se desi odjednom?

TiDža84:
18 godina sam se osecala sigurno i uljuljkano...mnogi bi to nazvali razmazenoscu...Tesko mi je pao odlazak na fakultet,ali ipak sam se nekako navikla,jer covek se na sve navikne,posle mi je cak postalo i zanimljivo,novo drustvo,nova sredina,mesta za izlazak...ali i to je kratko trajalo i pretvorilo se u dosadnu naviku...postane ti mali Novi Sad...:laugh: :laugh:...ali nekako mi je uvek bilo puno srce kad dodjem kuci i kad vidim ona zuto narandzasta svetla na mostu kod kanala...onda znam da sam dosla KUCI...jer tu mi je uvek bilo najlepse, VOLIM BECEJ!

mumba:
e to cenim tijana,e da ja na faks nisam išao doduše jesam se upisao na višu školu ali nisam je ispoštovao ali evo samojed sam 6 godina i mogu vam reći da sam se ja preporodio znači uopšte mi nije teže palo ali naravno mnogo više sam obaveza dobio tim činom ali prijaju ako je to cena za pravi samostalni život!

Olja Milovanov:
Tek treba da je dozivim....:)

mumba:
ma biće vam lepo čekaj samo!

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

Idi na punu verziju