Autor Tema: Poezija  (Pročitano 3414 puta)

TiDža84

  • Gost
Poezija
« poslato: Mart 18, 2008, 07:34:44 pre podne »
Ljubavna naravno....

PREDOSECANJE


Poznala sam te kad sneg se topi,
topi, i duva vetar mlak.
Blizina proleca dušu mi opi,
opi, pa zudno udisah zrak.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.

Poznala sam te u zvonak dan,
dan pijan, svez i mek.
Cinjase mi se vec davno znan,
znan kad te poznadoh tek.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.

Poznala sam te kad kopni led,
led, dok se budi proletnji dah;
kad dan je cas rumen, cas setan, bled,
kad sretno je i tuzno u isti mah.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.
 

Desanka Maksimovic

Kyle Broflovski

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 1497
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #1 poslato: Maj 03, 2008, 01:28:35 pre podne »
Ovo mi nekako ide u \\\"književnost\\\" , malo manje u \\\"društvo\\\". Ali ok...


Jacques Prevert



ZA TEBE LJUBAVI MOJA



Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe, ljubavi moja

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
Za tebe, ljubavi moja

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe, ljubavi moja

A zatim sam otišao na trg roblja
I trazio sam tebe
Ali te nisam našao
Ljubavi moja.

Gordana Kuzmanovic Sadzakov

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 5066
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #2 poslato: Maj 03, 2008, 01:45:30 pre podne »
Kyle mudro zboriš i evo ti jedna karmica ood mene za ukus i znanje..
 a evo iste pesme i na engleskom


For You My Love

I went to the market, where they sell birds
and I bought some birds
for you
my love
I went to the market, where they sell flowers
and I bought some flowers
for you
my love
I went to the market, where they sell chains
and I bought some chains
heavy chains
for you
my love
And then I went to the slave market
and I looked for you
but I did not find you there
my love

TiDža84

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovor #3 poslato: Maj 03, 2008, 09:00:51 pre podne »
kyle napisao/la:
Citat
Ovo mi nekako ide u \\\"književnost\\\" , malo manje u \\\"društvo\\\". Ali ok...
/quote]


Tema je stavljena u odeljak Romantika ,ljubav,sex,jer ipak sam mislila na ljubavnu,romanticnu poeziju,iz tog razloga nije stavljeno pod odeljak Knjizevnost...;)

Kyle Broflovski

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 1497
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #4 poslato: Maj 03, 2008, 08:41:32 posle podne »
Možda sam ja blesav.

Gordana Kuzmanovic Sadzakov

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 5066
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #5 poslato: Maj 07, 2008, 06:56:00 posle podne »
Jedna od najlepših pesama koje su ikada napisane...

Rabindranat Tagore
       
                       82
       

   Noćas moramo igrati kolo smrti, ja i moja nevesta.
Noć je crna, samovoljni su oblaci na nebu, morski vali besne.
    Ostavili smo perinu svojih snova, ostavili vrata i izašli, ja i moja nevesta.
    Sedimo u ljuljašci i divlji nas  vetrovi šibaju u leđa.
    Nevesta moja drhti od straha i radosti, drhti i pribija se uz moje grudi.
    Dugo sam joj služio u ljubavi.
    Spremio sam joj ležaj od cveća, zatvorio vrata, da joj otklonim grubu svetlost od očiju.
    Ljubljah je nežno u usta i šaputah blago na uvo, dok se upola ne onesvesti od čežnje.
    Izgubi se u beskrajnoj magli opojne slasti.
    Ne odgovaraše na moj dodir, moje pesme ne mogaše je probuditi.
    Noćas je iz pustinje dopro do nas poziv bure.
    Moja nevesta zadrhta i ustade; šćepa me za ruku i izađe.
    Kosa joj leti na vetru; veo joj leprša i venac joj drhti na grudima.
    Udar smrti vinuo ju je u život.
    Mi smo obraz uz obraz, srce uz srce, ja i moja nevesta.

Vesa Miskeljin

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 94
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #6 poslato: Maj 13, 2008, 09:39:26 posle podne »
So long, I\\\'ve been looking too hard, I\\\'ve been waiting too long
Sometimes I don\\\'t know what I will find, I only know it\\\'s a matter of time
When you love someone, when you love someone
It feels so right, so warm and true, I need to know if you feel it too

Maybe I\\\'m wrong, won\\\'t you tell me if I\\\'m coming on too strong
This heart of mine has been hurt before, this time I wanna be sure

I\\\'ve been waiting for a girl like you to come into my life
I\\\'ve been waiting for a girl like you, your loving will survive
I\\\'ve been waiting for someone new to make me feel alive
Yeah, waiting for a girl like you to come into my life

You\\\'re so good, when we make love it\\\'s understood
It\\\'s more than a touch or a word can say
Only in dreams could it be this way
When you love someone, yeah, really love someone

Now I know it\\\'s right, from the moment I wake up till deep in the night
There\\\'s nowhere on earth that I\\\'d rather be than holding you tenderly

I\\\'ve been waiting for a girl like you to come into my life
I\\\'ve been waiting for a girl like you, your loving will survive
I\\\'ve been waiting for someone new to make me feel alive
Yeah, waiting for a girl like you to come into my life

I\\\'ve been waiting, waiting for you, ooh, I\\\'ve been waiting
I\\\'ve been waiting
(I\\\'ve been waiting for a girl like you, I\\\'ve been waiting)
Won\\\'t you come into my life?

Foreigner

Dunja Sormaz

  • Newbie
  • *
  • Poruke: 6
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #7 poslato: Jun 11, 2008, 05:18:41 pre podne »
Setamo polako pored reke,
u kasne sate ljubim te...
Moj andjeo si ti,
toliko trebas mi...

Zvezda sa neba pala je,
k`o da je znala zbog tebe...
Moja jedina si ti,
puna neznosti...

S tobom nasao sam srecu.
Ti si meni sudjena.
Pozeleti drugu nikad necu,
jer ti si za mene rodjena...

Ljubi me nezno, nezno, polako...
Sama znas da je bolje tako,
tiho pricaj mi o nasoj ljubavi.
U mojoj dusi nemiri,
dok si kraj mene ljubljena,
moj andjeo si ti, toliko trebas mi...

Proveli smo noci bez sna
u zaru ljubavi,
jer nijedna druga nije k`o ti...
To zaboravi... NIJE K`O TI...

mumba

  • Gost
Odg: Poezija
« Odgovor #8 poslato: Jun 11, 2008, 07:57:40 pre podne »
Edgar Allan Poe - Gavran
Jednom jedne strašne noći, ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
\\\"To je putnik\\\" ja promrmljah, \\\"koji bježi ispred kiše\\\",
Samo to i ništa više.
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
\\\"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više.\\\"
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
\\\"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo\\\" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
\\\"Lenora\\\" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
\\\"Sigurno\\\", ja rekoh, \\\"to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
\\\"Nek ti kresta jadno visi\\\", rekoh, \\\"kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?\\\"
Reče Gavran: \\\"Nikad više\\\".
Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom \\\"Nikad više\\\".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: \\\"Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše\\\".
Tad će Gavran \\\"Nikad više\\\".
Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
\\\"Nema sumnje,\\\" rekoh, \\\"ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od \\\"nikada-nikad više\\\".
Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: \\\"Nikad više\\\".
Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
O n a ne će nikad više.
Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
\\\"Ludo\\\", viknuh, \\\"to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše.\\\"
Rače Gavran: \\\"Nikad više\\\".
\\\"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima\\\' l melem jada, što me izmučiše?\\\"
Reče Gavran: \\\"Nikad više\\\".
\\\"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?\\\"
Reče Gavran: \\\"Nikad više\\\".
\\\"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!\\\" Tad ustadoh,
\\\"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!\\\"
Reče Gavran: \\\"Nikad više\\\".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!

Zoran Sarajlija

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 1352
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #9 poslato: Jun 12, 2008, 04:45:40 pre podne »
Ako možeš da sacuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osudjuju te.
Ako možeš da sacuvaš veru u sebe kada sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeci iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da cekaš a da se ne zamaraš cekajuci,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji,
I da ne izgledaš u ocima sveta suviše dobar ni tvoje
Reci suviše mudre.

Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom
Ako možeš da misliš, a da tvoje misli ne budu (sebi ) cilj
Ako možeš da pogledaš u oci pobedi i porazu
I da, nepokolebljiv uteraš i jedno i drugo u laž
Ako možeš da podneseš da cuješ istinu koju si izrekao
Izopacenu od podlaca u zamku za budale
Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom,

Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš i pocneš ponovo da sticeš,
I nikad, ni jednom reci ne pomeneš svoj gubitak
Ako si u stanju da prisiliš svoje, srce , živce i žile
Da te služe još dugo, iako su te vec odavno izdali
I da istraješ u mestu, kad u tebi nema nicega više
Do volje koja im govori: \\\"Istraj!\\\"

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da sacuvaš svoju cast,
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman
Ako te najzad niko ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi
Ako svi ljudi racunaju na tebe ali ne preterano.
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta sa šezdeset skupocenih sekundi
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ceš biti veliki covek
....Sine moj

Radjard Kipling

Vesa Miskeljin

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 94
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #10 poslato: Jun 12, 2008, 05:02:58 pre podne »
If you can read this,
you know that I am here,
I am here for you,
As I\\\'ve always been...

Because you are the sun,
The wind,The arrow,
That goes through my heart,
And every time,
I look into your eyes,
My body starts to shake,
My heart is pumping,
And I am ready to take,
Any challenge that\\\'s near,
\\\'cause you\\\'re the only thing I am loving,
And I am gonna keep up from here...

For once in my life,
I\\\'m feeling love,
Enjoying the view,
That\\\'s been given me from above,
And you can\\\'t realize,
How much I am desperate,
Just for one kiss,
One Hug,
One happy,I LOVE YOU....

   by: Vesa ;) ;) ;)

Gordana Kuzmanovic Sadzakov

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 5066
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #11 poslato: Jun 12, 2008, 05:23:44 pre podne »

...Ako možeš da vidiš uništeno delo svog života,
i bez ijedne reči počneš ponovo da gradiš.
Ako možeš da budeš zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi.
Ako možeš da budeš jak, a da ipak ostaneš nežan.
Da ne mrziš one koji tebe mrze, a da se ipak braniš i boriš.
Ako možeš da ostaneš dostojanstven i skroman u slavi.
Ako možeš da budeš dobar, a da budeš pravedan i pametan,
a da nisi čistunac i sitnicav - BIĆEŠ  ČOVEK.

R.Kipling

vesna bosnic

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 577
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #12 poslato: Septembar 05, 2008, 10:08:36 posle podne »

Bojan Maletic

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 3394
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #13 poslato: Februar 18, 2009, 03:17:10 pre podne »
majra
Site Admin
Poezija - najlepsi stihovi

Konstantin Simonov - Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...

Bojan Maletic

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 3394
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija
« Odgovor #14 poslato: Februar 18, 2009, 03:25:19 pre podne »
Gradinar - Rabindranat Tagore

Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.