Da mogu da eksplodiram...davno bih se raspala na komadice...
Vracam se danas sa posla a klinci me vec cekaju na kapiji.Uplakanih ,i vec oteklih od suza, ociju.Mama nema nam Lakija,to je sve sto sam uspela da razumem kroz njihove jecaje.
Laki,moje kuce!
Pomislila sam da je to jos jedna njegova igra.Koliko puta se sakrije negde i nece da se odazove deci,ali kad ga je pozovem,zavrti malenim repicem i stvori se niotkuda.Zvala sam ga jedanput,drugi put,bezbroj puta....moj Laki se nije odazivao....
Krenuli smo u potragu.Svi clanovi moje porodice,komsije....svi su ga zvali,svi su ga trazili,ali ne....njega nema....
Kako mi je tesko!Da li mozete da osetite bol...da li mozete da osetite suze....
Nema ga,to je sve sto znam.A bio je tako sladak!Jos me bole ranice po nogama koje mi je on zadao,igrajuci se...Samo to mi je ostalo od njega!Ne,ne mogu vise da pisem....cini mi se da cu se ugusiti od placa...
Ko moze tako nesto da uradi?Kakav je to covek koji ce uzeti kuce?TUDJE KUCE?Znam da Laki nije otisao sam.Jer i da je to uradio,bio bi tu negde,u blizini,....ali njega nema.... :plache: :plache: :plache: :plache: :plache: :plache: :plache: