Kako da te zaboravim?!
Kako da zaboravim,
jutra koja si mi poklonila?
Kako da zaboravim,
taj glas koji me svako jutro budio,
kako da zaboravim taj glas koji sam poslednji put cuo pre sna..?!
Kako da zaboravim te ruke,
ruke koje su bile samo moje,
ruke koje su me jos do juce grlile,
obavijale oko moga vrata?!
Kako da zaboravim te oci,
oci koje su gledale samo mene,
sijale samo zbog mene,
kako da zaboravim zenice u kojima sam video svoj odraz svakog dana...?!
Kako da zaboravim taj osmeh i te usne,
usne koje su me nezno budile i nezno uspavljivale...
Jos osjecam totalnu nemoc prema svojoj tuzi,
koja me sve vise steze, gusi...
Kako da te zaboravim, jos toliko toga sam hteo,
toliko toga sam nameravao,
ali to danas ostaje samo na nameri...
kako da nadem put prema novom svetlu, prema drugom izvoru srece...
Kako?! O reci mi , reci mi jos veceras,
jer sa jutrom dolazi nova bitka sa mislima,
Kako da se usudim da zaboravim tebe?!
